Propozicije učešća u projektu - Jugosloveni na Eurosongu 2012.
Stručni žiri iznosiće svoje komentare, a vi dragi muzički sladokusci pored komentara imate tu privilegiju da naše predstavnike ocenite na skali od 1 do 10. Od danas pa svakog narednog dana razmatraćemo po jednu kompoziciju, 26. Maja, na dan početka finalne večeri Eurosonga, preračunaćemo vaše ocene, i na taj način dobiti sliku, čije će to delo, potencijalno, evrovizijska publika i žiri najviše da pozdravi.
Molim vas još jednom bez ružnih reči i širenja lokal-patriotskog duha, jer MUZIKA NE POZNAJE GRANICE!!!
4. FYR Makedonija
Predstavnik: Kaliopi Bukle
Naziv kompozicije: Crno i belo
U nastavku pročitajte komentare strućnog žirija koga čine:Marko Nikolić ( dipl.jazz muzičar-pevač, kompozitor, tekstopisac, producent, vlasnik muzičkog studija Markoni, Slobodan Todorović ( urednik portala E S C Serbia ), Goran Filipović ( profesionalni plesač i srpski imitator Majkl Dzeksona), i Igor Vlahović ( novinar-kolumnista, muzički saradnik i kantautor).
Marko Nikolić, dipl.jazz muzičar-pevač, kompozitor,
tekstopisac, producent, vlasnik muzičkog studija Markoni
O pevačkom daru i glasovnim
sposobnostima Kaliopi Bukle ne treba puno polemisati, ona je jednostavno –
fenomenalna! Njena interpretacija i emotivni izraz s´ lakoćom načini i osrednju
pesmu remek delom.
Sa pesmom
“Crno i belo” sa kojom se ove godine Makedonija predstavlja na Evroviziji, je
isti slučaj. Odlična dinamika u pomalo neočekivanom aranžmanu, sa odličnom
razradom i izvrsnim vrhuncem.
Ako je sudeći po kvalitetu, ova pesma bi se zasigurno trebala naći u finalu ovogodisnje Evrovizije… no, kako već znamo, kvalitet na festivalima ovakvog tipa ne igra uvek presudnu ulogu, s´toga - puno sreće za Makedoniju!
Ako je sudeći po kvalitetu, ova pesma bi se zasigurno trebala naći u finalu ovogodisnje Evrovizije… no, kako već znamo, kvalitet na festivalima ovakvog tipa ne igra uvek presudnu ulogu, s´toga - puno sreće za Makedoniju!

Vladimir Todorović, urednik ESC portala
Možda je ime ovogodišnjeg
predstavnika mnogima obećavalo dobru pesmu, ali ja sam od početka bio
ravnodušan. Nisam ljubitelj muzike Kaliopi, mada poštujem njen rad i respekt
koje ima kod drugih. Ova pesma kao da je nabacana svakakvim žanrovima. Meni je
sve užasno konfuzno, „s brda s dola”, što bi rekao naš svet. Pesma počinje
lagano, sa prelazom u žestok ritam u strofama, a onda raspevani refren...
U globalu, nije loše, ali daleko
od pompeznih najava i euforije koju je izazvalo njeno imenovanje za
predstavnicu naših južnih komšija.
Goran Filipović, profesionalni igrač i srpski imitator
Majkla Džeksona
Kažu da svaki trud i svačiji rad treba
ceniti, ali lično mi se ne svidja. Lepa zamisao koja
je mogla i morala više, pesma ko pesma,
simaptična za slušanje ali ne više od
nekoliko puta. Po mom mišljenju, interensantan
prelaz sa klavira, violine na neki polu rok, simpatična Kaliopi i zanimljiv
performans, ali mislim da neće videti glavno finalno veče. Vidi se veliki
napredak kod Makedonaca i veliki plus za njih u domenu muzike, sjajno zaista za
razvoj nota, ali, opet ponavljam, ne verujem da će ući u finale…
Igor Vlahović, novinar-kolumnista, muzički saradnik, kantautor
Školovan glas i velike
interpretativno-tehničke sposobnosti, svakako da nisu merilo jednog, tako velikog,
izvodjačkog umetnika, kakva je Kaliopi. Takodje, ni vanredna sposobnost
dinamičkog i kolorističkog nijansiranja, vladanje trilerima, kao i savršena dikcija, nisu merilo jednog,
tako velikog, izvodjačkog umetnika, kakva je Kaliopi. Ona jednostavno, pored
svega nabrojanog, poseduje taj neki mnogi bi rekli x faktor, ali ja kažem uopšte nije x kada ima svoje divno, šta više
najdivnije ime na svetu – EMOCIJA. Svaki
stih bilo koje njene pesme, svaki ton, svaku reč, Kaliopi dočara tako da se
stiče utisak kako prisustvo teksta biva u potpunosti izlišno.
Možda vam moje dosadašnje izlaganje deluje samo kao puki hvalospev, nekog
frenetičnog poklonika, fana ili šta god, ali,...Stvarno bih voleo kada bi me
neko uverio u suprotno. Na odredjenom delu pesme koju izvodi, sposobnost njenog
raskošnog meco soprana ode toliko u visinu da se stekne utisak kao da vrišti,
ali će sledeću frazu upravo zahvaljujući sposobnošću istog otpevati nešto niže
i toplije, sledeću još niže i prigušenije, neko vreme ostati tu gde jeste, a
onda postepeno opet, briljantnim šetanjem od nižih ka višim, spuštanjem na
srednje, pa opet ka najvišoj lagi. Ovo je, zapravo, samo jedan od pukih pokušaja
analitičko stručne karakterizacije Kaliopinog pevanja,...Da, da, samo pukih
pokušaja, jer kada se malo bolje čuje, ona niti bolno vrišti, niti se hodanjem
po srednje-visokoj lagi umiljava, ili se pak sa setom i nostalgijom nekoga ili
nečega seća, niti akcentovanjem po
srednje niskoj lagi iskazuje ljutnju, bol i bes, niti hodanjem po najdubljoj
lagi meditira,...Ona, naprosto, ima tu neverovatnu sposobnost da u svakoj lagi
podjednako iskaže svako ljudsko osećanje i stanje,...Za njenu pretoplu dušu ne
postoje bilo kakve muzičke odrednice i granice, pravila i norme, forme i dogme.
Sasvim jednostavno, ona ne peva, već predajući se do same srži nekim višim
Božanskim sferama, poput najsavršenijih poteza četkicom, kroz svoja dela
odslikava to ogromno platno, na kome apsolutno sve, bilo crno ili belo, bilo
hladno ili toplo, bilo tuga ili sreća, bilo bes ili radost, bilo beznadje ili
frenetični optimizam,...na kome apsolutno sve biva dozvoljeno,... Ne znam za
drugo ime sem ljubavi, ili, kako je ona njegovo drugo ja -život.
Život, koji je
satkan od, na kvalitetnim temeljima počivajućim, postepenih koraka dobra, koji
vremenom, posutim nekada trnjem a nekada cvećem, dovedu do ogromnog uspona, ili
pak obrnutim smerom do bolnog pada.
Život, koji je
satkan od, više manje, tužnih trenutaka, preko manje srećnih, do trenutaka
tolike sreće, ovenčane onim što nazivamo radost, ili pak obrnutim smerom do
tuge, patnje, i potpung nihilizma.
Život, koji je
satkan od početka radosti radjanja,
zatim, neprestanim sazrevanjem, i sticanjem mudrosti, do starenja,...do
smrti,...a onda opet do radjanja nekog novog života.
Kako god okreneš
ili crno ili belo, ili dobro ili zlo, doduše otvaraju se silni putevi i
putanje, slobode izbora i kvalitativnog uticaja na buduće vreme, ili pak
destruktivističkog stagniranja u ropstvu sopstvenih pravila,...putevi i putanje
posuti cvećem, ili pak posuti trnjem, koji će njegovo veličanstvo-život dovesti
do isključivo jednog konačnog trijumfa, mržnje ili ljubavi, zla ili dobra, crnog
ili belog.
Uostalom, Kaliopi
je na jedan savršen način, ovo njegovo, pa vidite prilično jednostavno prostranstvo
i veličanstvo, opevala, duboko ga potvrdivši u završnim stihovima svoga teksta
–
Crno i belo je sve
Dobro i loše ništa ne deli
Daj se nasmej sada
Dan me vodi u noći beloj
Dobro i loše ništa ne deli
Daj se nasmej sada
Dan me vodi u noći beloj
Crno i belo je sve…
Sjajno, zar ne. Na jenom ovako malom prostoru izrekla je sve ono što čini
suštinu zemaljskog bitisanja,... Šta drugo da kažem, do sinonim za delovanje
istinskog umetnika. Čovek koji nema taj veličanstveni dar da voli, teško da može
biti čovek, i teško da zna šta to znači živeti, pa jedino takav može da ostane,
u potpunosti ravnodušan na lik i delo ove uvek nasmejane i vedre žene, čija će magija
duha svakom istinski živom čoveku, ma kako se osećao i ma u kakvom stanju tog
trenutka bio, nedvosmisleno uliti još mnogo snage i volje da i dalje oseća,
misli, društveno deluje, ili jednom rečju, vodjen ljubavlju prema svetu koji ga
okružuje, ŽIVI.
Što
se muzičkog dela tiče, donekle ću zameriti njenom autorskom timu, kako je u drugom
refrenu prejak instrumentalni part, posebno ritam sekcija- udaraljke i bas
gitara, pa gudači ne mogu da dodju do izražaja, fragmentarnu solažu kojoj, mom
uhu barem, fali malo tematičnosti, kao i to da je tonalitet mogao da bude za
oko jedan stepen viši, kako bi Kaliopin raskošan glas još bolje došao do
izražaja, odnosno uputiti im pohvale za savršenu gradaciju zvuka, ostvarenu pre svega na
planu snažne saradnje orkestracijske i akustičke zvučne dinamike– nežan,
početak čiji izvodjački korpus čine glas i klavir koji, ne želeći da smeta
toploj lirskoj melodiji glasa, samo onako u
tragovima, poput lahora razlaže akorde, ostajući joj doduše za nijansu
dramatičnijoj, dosledan identično tako
za nijansu jačim izvodjenjem, i u refrenu, gde za svoju dobru kompatibilnost
dobijaju čast blagog milovanja violine,…zatim posredstvom perkusija i električnih
gitara prelazak iz rubata u jednu snažno ritmizovanu epizodu, koja
kulminacijom završetka instrumentalne
solaže u vidu vriska, pred poslednji nastup refrena, najzad postepeno ustupa
mesto vraćanja početnoj lirici,…Ovde bih
posebno izdvojio, naglašavam, blagi akustički kontrast nastupa refrena –
prvi refren u mf (srednje jakoj dinamici) naspram drugog u samo nešto tišem srednjem pianu, što pored nedvosmislenog
gradacijskog efekta, siguran sam kako ima za cilj da odslika samu tematiku teksta kompozicije, koji bez
obzira na naslov Crno i Belo ipak, kako malopre ustanovismo, ukazuje da postoji
i to nešto što ih spaja ili razdvaja. ( shvatite kako god želite, istina je
jedna )
Na trenutke pomislim, kako je
melodijsko-harmonska linija kompozicije mogla da bude, u skladu sa Kaliopinim
vanserijskim glasovnim mogućnostima daleko kompleksnija, poput onih u
fenomenalnim delima “Rodjeni”, “Želim ti reći”, “Ljubičice”, “Silna”,… Mada,
možda i bolje tako jednostavnije i pomalo rustično, prirodnije,..budući da se
emocija razvija u onolikoj meri koliko je prirodno njeno okruženje. Vrlo
jednostavno - što je prirodnije i rasterećenije nametnutim pravilima, ona će
rasti u sve veću, snažniju i jaču.
Svaka čast Loreen i još par sjajnih
vokala, u kompozicijama sa kojima se predstavljaju,…Sve je tu produkcijski
sjajno uradjeno i upakovano, ali ja nigde, (sem u kompoziciji Maye Sar ), ne čuh
toliku emociju, kao prvu i poslednju stanicu svakog umetničkog dela. Da se ne
lažemo, sa tolikom emocijom i, što je još relevantnije, željom da je na tako
snažan način izneseš iz svoje duše i do kraja, nesebično sa drugima, podeliš,
kao što to Kaliopi uvek, bezrezervno čini , jednostavno moraš da se rodiš!
Igore svaka cast na ovom predivnom projektu. Komentari strucnih ljudi su sjajni. Da se ostali nenaljute, ali mnogo mi se dopada kako ste napisali komentar za Kaliopi koji sam imala cast da upoznam. Sve je bas kako ste rekli. Veliki pozdrav i za ostali komentatori. Pozdrav iz Kumanova. Ocena 10
ОдговориИзбришиPesma je prelepa, Kaliopi je vrhunski izvodjač, slazem se sa komentarima Marka Nikolića i Igora Vlahovića, u potpunosti.
ОдговориИзбришиOcena 10
Zaista je ovo jedan fenomenalan projekat, i slobodno mogu reci da je namenjen odredjenom broju ljudi koji na svu srecu jos uvek nisu izgubili kompas i znaju da cene prave vrednosti... Posebna mi je cast sto cemo danas proanalizirati predstavnika Makedinije na Eurosongu, jednog od najlepsih zenskih vokala Balkana Kaliopi Bukle... Strucni ziri je kao i uvek izneo svoje misljenje, posebno bih izdvojio postovanog Marka Nikolica i Igora Vlahovica, sa preostala dva clana zirija se nikako ne mogu sloziti, ali ne dovodim u pitanje njihovu strucnost, uostalom svako ima pravo na svoje misljenje... O Kaliopi je svaki komentar suvisan, a sve sta je trebalo da se kaze gospodin Vlahovic je izneo u svojoj iscrpnoj analizi kako pesme tako i o Kaliopi kao licnosti koja zasluzuje svo postovanje... Naime u svojoj analizi Igor se bavi i tematikom ili frnomenom LJUBAVI, kao osnove covekovog bitisanja na ovoj planeti... Pa zar nije tsako, ljubav je svuda i u svemu, u pesmi, zivotu, u izrazu... Kaliopi to na sebi svojstven nacin kroz svoje pevanje spaja u jednu carobnu celinu, bez bilo kakve patetike, koja je danas itekako prisutna u svim zanrovima popularne muzike... Kaliopi je jedna od rekih na ovim prostorima kojoj to polazi za rukom, iz proste cinjenice jer je ona takva i van scene... Nema tu glume, i izvestacenosti, vec samo ono iz SRCA I DUSE... I kako Igor rece ovde se ne radi o freneticnom obozavanju, vec o istinskom dozivljaju stvaranja... Ocena 10 sa velikim plusom...
ОдговориИзбришиSjajni komentari za vrhunsku pevacicu mnogo mi je drago sto je otisla dalje
ОдговориИзбришиocena je 10 naravno:)